Wednesday, November 8, 2017

RECENZIJA: Kejt Morton - "Zaboravljeni vrt"

Davnih dana sam se susretao sa knjigom koja ima 500+ strana, pa mi je trebalo malo duže da je pročitam, ali vredelo je svake pročitane stranice. Kejt Morton je na sjajan način opisala želju i borbu pojedinca da sazna sve o prošlosti svoje porodice i da napokon otkrije ono što se decenijama unazad dobro sakrivalo. 

Izdavačka kuća: Laguna, 2011. 

Izgubljeno dete...
Uoči Prvog svetskog rata devojčica je nađena napuštena na brodu za Australiju. Tajanstvena žena zvana Književnica obećala je da će se starati o njoj - ali Književnica je nestala bez traga. 

Strašna tajna...
Veče pred svoj dadeset prvi rođendan Nel O‚Konor saznaje tajnu koja će joj zauvek promeniti život. Decenijama kasnije ona kreće u potragu za istinom, koja je dovodi na vetrom išibanu obalu Kornvola, u čudni i lepi dvorac Blekherst, nekadašnje vlasništvo porodocie Montraše.

Tajanstveno nasledstvo...
Posle Neline smrti njena unuka Kasandra neočekivano dobija nasledstvo. Kuća na litici i njen zaboravljeni vrt ozloglašeni su među mesnim stanovnicima zbog tajni koje kriju –tajni o ukletoj porodici Montraše i njenoj štićenici Elizi Mejkpis, autorki mračnih viktorijanskih bajki. Tu će Kasandra najzad razotkriti istinu o porodici i rešiti čitav vek staru tajnu izgubljene devojčice.

UTISCI:
Mnoštvo utisaka mi se vrti trenutno po glavi. Ne znam odakle na krenem. Idemo od same priče koja je ispričana iz tri vremenska perioda, iz perspektive tri lika. 

Donosim prebzo zaključke, pa mi je verovatno zbog toga tokom čitanja bilo sve veće i veće iznenađenje kako su se likovi razvijali tokom priče. Taman pomisliš da više ništa ne može da te iznenadi, okreneš stranicu i bum razdrmaju se svi tvoji dosadašnji zaključci i pretpostavke. 

Ono što mi se posebno dopada jeste jačina tri ženska lika, Elize, Nel i Kasandre. Sve tri ne daju na sebe, sve tri bi dale sve da spasu porodicu, sve tri pripadaju jednoj lozi. 

Ovo je jedna emotivna porodična priča, isprepletena dugo čuvanim tajnama, koje će vas malo je reći iznenaditi. U svoj toj misteriji, nađe se i mesto za ljubav (ne mogu vam opisati koliko mi je srce zaigralo kada su se glavni likovi upoznali, oseti se da je nova ljubav na pomolu) za našu junakinju u sadašnjosti. 

Likovi su životopisno napisani, dok sam za pojedine navijao i privio ih ka srcu, neke sam  želeo lično da linčujem i iskreno se radovao kada ih je stiglo svo zlo koje su naneli. Pravda ipak postoji (pa makar bila samo u romanima.)

ONO ŠTO MI SE NIJE SVIDELO:
Zapravo nema apsolutno ništa što mi se ne sviđa u ovom romanu. Od korice do korice sam uživao u uspomenama junakinja, u sakrivenom čarobnom vrtu u kojem je po rečima njegovih vlasnica sve drugačije, sve nekako lepše. 

KORICE:
Do sada, ovo je prva knjiga na kojoj su mi se dopale naše verzije korice. Original mi se ne sviđa (videh da ima tri verzije korica - ni jedna nije zanimljiva). Naša sasvim odgovara nazivu romana kao i samoj radnji. 

OPŠTI UTISAK:
Ova knjiga je sa razlogom u Australiji proglašena "Knjigom godine" 2008. godine kada je zvanično i objavljena. Neodoljiv roman koji će vas osvojiti već nakon nekoliko poglavlja. Za sve one koji vole porodične priče, tajne, kao i vredne uspomene, obavezno u nekom periodu da pročitaju ovo malo remek delo. Video sam da je Laguna objavila još dva romana Kejt Morton, što me veoma raduje i koje pod hitno moram nabaviti.

OCENA: 5 / 5

No comments:

Post a Comment