Wednesday, October 25, 2017

RECENZIJA: Danijel Jovanović - "Severna kapija: Duhovi prošlosti"

Za knjigu Danijela Jovanovića „Severna kapija: Duhovi prošlosti“ slučajno sam saznao preko svoje koleginice Tamare i njenog portala „According to Tam“. Dovoljno da sam pročitao informacije: magija, veštice, slovenska mitologija da se zainteresujem.  Nisam se pokajao što sam nabavio primerak knjige, čitajući ispisane redove, imao sam utisak da sam se vratio u neko bezbrižno doba u kojem je sve bilo lakše.
Izdavačka kuća: Vrane, 2016.
Život trinaestogodišnje Suzane menja se iz korena kada dobije stipendiju jedne od najelitnijih škola u Evropi - "Severna kapija". Biće to put u mračnu avanturu kakvu nije mogla ni da nasluti. Vrlo brzo po dolasku, devojčica biva uvučena u tajne koje su zidine te škole čuvale vekovima. Misteriozne pojave progone nju i njene prijatelje i oni sve dublje ulaze u lavirint opasnosti i strave. Deca će saznati da ih je gotovo nemoguće zaustaviti. Suzana uz sve to, ulazi i u neku vrstu lične borbe koja će je zauvek promeniti. 

UTISCI:
Prvo što mi je zapalo za oko tokom čitanja, jeste sam način pisanja. Autor se zaista potrudio da vas svakom rečenicom uvuče sve više i više među zidine Severne kapije. Iako roman govori o trinaestogodišnjoj deci i jednoj od njihovih prekretnica u životu – odlasku od roditelja zbog školovanja (a na sve to dodajte i magična slovneska mitska bića), ovo delo mogu da čitaju svi uzrasti.

Velika sam pristalica knjiga koja obrađuju „magične teme“, tako da sam prezadovoljan onim što je Danijel uradio. Susreti sa lesnikom, morom, vešticom, drekavcem  kao i tumačenje simbolova i narodnih verovanja savršeno se uklopio u ovu predivnu priču koja već nakon nekoliko redova osvaja vaša srca. 

U knjizi postoji nekoliko tipičnih zapleta koji jednostavno pripadaju ovakvom žanru knjige. Moram da priznam da sam se na par trenutaka iznenadio raspletima kako se knjiga primicala kraju, koje nisam očekivao. Na nekoliko stvari nisam dobio odgovor (ili mi je promakao) ali verujem da će se to otkriti u nekom od narednih nastavaka, budući da je ovo planirano kao serijal od četiri dela. 

Što se tiče likova, Suzana je ta koja nosi knjigu na svojim leđima, ali ako mene pitate Lila je zakon. Ukoliko tražite objašnjenje, dovoljno je reći samo Lila, ako ni to nije dovoljno jasno, knjigu u šake i bacite se na čitanje, tada će vas biti sve jasnije!

Ono što pruža jedinstvenu notu ovom romanu su ilustracije Aleksandre Jevtović. Počevši od  korica, svako novo poglavlje ima svoju ilustraciju koja jednostavno ostavlja bez daha. 

ONO ŠTO MI SE NIJE SVIDELO:
Za ovu knjigu nemam zamerki. Sve je na svom mestu, sve se sklapa u jednu celinu koja vas uvlači u potpuno nepoznati svet, koji svakim pročitanim redom sve više upoznajete. Ali, (da uvek to postoji ali) ako bi baš cepidlačio jedina sitnica koju sam upamtio tokom knjige, a koja mi je malo zasmetala (ne previše) je plakanje. Mislim da je polovina likova barem jednom u knjizi pustila suzu (posebno u poslednjem delu knjige). Svo to plakanje je opravdano, ali eto to je detalj koji bih izdvojio da mi je na neki način „zasmetao“

Prvo izdanje knjige
KORICE:
Prvo izdanje romana mi se ne dopada, ne mogu da kažem da je ružno, jer opet na neki svoj način objašnjava radnju romana, ali nimalo privlačno ne izgleda. Prvo izdanje romana je radilo Društvo za afirmaciju kulture "Presing" iz Mladenovca.  Sa drugim izdanjem i koricama, u ilustraciji već pomenute genijalne Aleksadre, sve to izgleda mnogo bolje, baš onako kako to ova knjiga i zaslužuje. 

OPŠTI UTISAK / OCENA:
Drugi deo serijala „Severna kapija: Glasovi u tami“ je izašao i jedva čekam ga se dokopam. Ukoliko želite da uživati u svakoj ispisanoj reči, ovo je prava knjiga za vas. Ogromna topla preporuka. Lepo piše na pozadini knjige: "Severnu kapiju" možda možete ispustiti iz ruku, ali ona neće vas", što je potpuno istinito. Kao što bi rekli u školi: „Odlično, sedi, petica velika kao vrata.“

OCENA:  5 / 5 

Sunday, October 22, 2017

RECENZIJA: Slađana Kručičan - "Svici u tegli"

Postoje knjige koje vam „ne legnu“ na prvu loptu. To mi se desilo sa knjigom „Svici u tegli“ Slađane Kručičan.  Iz nekog razloga kada sam počeo da čitam knjigu, koju sam dobio od autorke, nešto me je kočilo tako da sam odustao nakon nekoliko pročitanih poglavnja. Kažu da za neke knjige treba vremena i da će doći pravo vreme za njih. Ovo je odličan primer toga. Godinu dana kasnije knjigu sam „progutao“ za dva dana (da nije poslovnih obaveza bila bi gotova za dan). 

Izdvačka kuća: Urban art, 2016. 
Glavni junak Dušan Petrović (47), pravnik, prijanac, neženja  iz Beograda nakon što doživi nesreću počinje da shvata da njegov život nije ono što želi. Trenutak loše sreće doneće dobre uspomene, nove ljude, nju – Zvezdu. Neku drugačiju zvezdu. 

UTISCI:
Ono što mi se posebno dopalo u knjizi je Dušanovo viđenje stvari koje na neki način predstavljaa kritiku našeg društva. Počevši od njegovog prošlog života, nesreće koja ga je pokrenula da razmišlja gde njegov život ide, do početka i kraja ljubavne priče sa mlađom ženom. 

Autorka se potrudila da kroz svoje pisane redove provuče i predivne opise Beograda,  tako da čitalac koji možda nikada nije bio u Beogradu može se saživeti sa junacima i prolascima kroz razna mesta u Beogradu. 

U toj priči menjanja sebe, ulazi i ljubavna nota, naime Dušan počinje da gaji osećanja prema mlađoj ženi, njegovoj zvezdi Danici. Kroz sve to provlači se večiti problem razlike u godinama, činjenica da se novcem i vezama postiže mnogo toga, ima i prevare ali i pokazivanja pravog prijateljstva.  

OMILJENI CITAT IZ KNJIGE:
„Kad žene kažu da izgled nije bitan, sere mi se. Prijatelju, upoznao sam samo nesrećnu ljubav. Voleo bih da doživim ono o čemu pišu knjige, o čemu prave muziku. Da mogu to da doživim, da osetim, pa onda neka i umrem." 

ONO ŠTO MI SE NIJE SVIDELO:
Čitajući knjigu shvatio sam da su se skoro svi likovi nakon „nesreće“ promenili na bolje. Ili su promenili način života ili način razmišljanja. Znam bezbroj slučajeva gde ta „nesreća“ nije promenila ništa i da su normalno nastavili sa svojim životom kao da se ništa nije dogodilo. Tu stranu koja ništa ne menja u knjizi brani Kum sa Voždovca, ali opet to mi je malo zasmetalo, budući dam sam mišljenja da se svojevoljno retko ko zaista može promeniti ili dovesti pameti. 

Druga stvar je previše zbrzan kraj. Jeste da sam u nekom trenutku pomislio da bi takav rasplet bio moguć, ali svakako me je na kraju iznenadio. Nedostaje barem još jedno poglavnje i tako bi sve bilo na svom mestu. 

KORICE:
Obožavam rad Miomira Milića, koji upravo potpisuje korice ovog romana. Jednostavne su, šalju jasnu poruku, nisu mi ove korice među omiljenim njegovim radovima, ali definitivno mogu da prođu jer nekada je manje – više. 

OPŠTI UTISAK / OCENA:
Jedna realna priča, sa svakodnevnim dešavanjima koji nisu nimalo dosadni. Većinu likova, ako ne i sve, možete prepoznati u svojoj okolini. Kao što sam napomenuo da je bilo barem poglavlje više, bilo bi savršeno. Ovako kraj mi se čini nekako nedorečen, priča jeste zaokružena, ali opet nedostaje nešto. Svakako topla preporuka.

OCENA: 4 / 5