Showing posts with label serijal. Show all posts
Showing posts with label serijal. Show all posts

Sunday, November 5, 2017

INTERVJU - Danijel Jovanović: Treći deo "Severne kapije" je već napisan

Za mladog autora Danijela Jovanovića saznao sam sasvim slučajno preko portala divne "Accoring to Tam". Knjiga "Severna kapija: Duhovi prošlosti" uvela me je u potpuno magični svet, koji me je na trenutke "terao" da zaboravim na sve i proživim sudbinu glavnih junaka. Drugi deo serijala (biće četiri dela) "Severna kapija: Glasovi u tami" nedavno je izašao i jedva čekam da ga se dočepam. Interesovalo me je (a mislim da i vas) kako je počelo putovanje zvana Severna kapija, kao i šta još možemo očekivati. Potpuno sam iznenađen jer sam preko ovog razgovora saznao da je treći deo serijala napisan! 


Da krenemo od najsvežije teme. Drugi deo serijala „Severna kapija“ ugledao je svetlost dana. Da li si već počeo da dobijaš utiske za „Severna kapija: Glasovi u tami“? 
- Jesam i mnogo se radujem zbog toga. Ljudi su toliko željno iščekivali nastavak serijala (više od dve godine) tako da ni ona ni ja ne možemo da verujemo da je konačno tu. Nekoliko ljudi već je pročitalo “Glasove u tami” i po njihovim rečima nisu mogli da ispuste knjigu iz ruku. Utisci su i više nego pozitivni, a neki od komentara da su likovi razvijeniji i da je veza među njima još jača. Treba dodati i da je drugi roman malo strašniji od prvog. 

Bio si aktivan i na 62. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga. Pa hajde da sumiramo utiske, šta kažu poštovaoci tvoje pisane reči? 
- Sajam knjiga predstavlja posebno doba godine kada sve ostalo nekako pada u drugi plan. Ovo je već treća godina da sam sajam posećivao kao autor i svake godine iskustvo je novo i bogatije. “Otvorena knjiga” ima zapažen štand u Hali 1 tako da mi je bilo zanimljivo da diskutujem sa ljudima o svojim, ali i o drugim romanima. Upoznao sam još neke autore, razmenili smo knjige, i sve u svemu napunio se pozitivnom energijom. Ono što bih izdvojio kao zanimljivost je da su se “Duhovi prošlosti” prodavali mnogo više nego “Glasovi u tami”. To je verovatno zbog toga što je veliki broj ljudi sada prvi put čuo za serijal pa je želeo da krene od početka. 

Kako je krenula ideja za „Severnu kapiju“, odakle interesovanje za slovensku mitologiju? 
- Misao o “Severnoj kapiji” javila mi se dok sam završavao roman “Sa druge strane Meseca” (nije objavljen). Bila je to samo mala ideja o devojčici sa sela koja odlazi od kuće, među neki drugi okrutniji svet i mora da se izbori za svoje mesto. Ono što sam tada znao je da će priča imati taj neki gotički, mračniji ton, a slovenska mitologija došla je kasnije i dala mi željeni efekat. Pomoglo je i to što nisam želeo da uključim fantastiku kojom smo već bili zatrpani sa svih strana, a naša stara verovanja i legende bili su bačeni u zaborav. Mislim da sam tu negde pronašao pravi recept. 

Kao neko ko je na početku, naišao si na „zaključana vrata“ mnogih izdavačkih kuća. Ali ipak si se izborio za svoj san. Kakvu poruku možeš da pošalješ budućim mladim piscima koji žele da probaju da nađu svoje mesto na našoj književnoj sceni? 
- Ovo je tema o kojoj sam često govorio na početku svoje književne karijere. Još jednom ću istaći ono što je svima negde već poznato – vodeće izdavačke kuće u zemlji nisu otvorene za saradnju sa novim i neafirmisanim piscima bez obzira na kvalitet njihovih rukopisa. Mladim ljudima koji imaju talenat savetujem da se naoružaju debelim strpljenjem, da pažljivo biraju saradnike i da ne odustaju čak ni kada im se učini da ne postoji staza kojom mogu da krenu. Naravno, budite spremni na ulaganja, prvenstveno finansijske vrste. 

Ono što je posebno kod tvojih knjiga jesu ilustracije. Kako je došlo do saradnje sa pretalentovanom Aleksandrom Jevtović? 
- Baš smo skoro Aleksandra i ja razgovarali o tome kako je malo falilo da se ne upoznamo. Za vreme kursa kreativnog pisanja koji sam pohađao, jedan od gostujućih pesnika upitao me je, nakon što sam pred grupom pričao o “Severnoj kapiji”, da li sam ikada razmišljao o ilustracijama. Tvrdio je da ima pravu devojku za to. Nisam taj predlog shvatio previše ozbiljno pa sam se Aleksandri javio mesecima kasnije čisto iz radoznalosti. Energija koja se između nas rodila dala je rezultate kakve nisam mogao ni da sanjam. Pomoglo je to što se ona pretvorila u pravog fana “Severne kapije”. Sada već ne bih mogao da zamislim serijal bez njenih ilustracija. Nikada neću moći dovoljno da istaknem koliko sam zahvalan zbog svega što je uradila i što će tek uraditi u narednim godinama za mene i moju priču.  

Na pola si puta što se tiče „Severne kapije“, da li si već krenuo sa pisanjem trećeg dela, imaš li možda zacrtan cilj kada želiš da bude objavljen ili jednostavno kada bude spreman tada će se i objaviti? 
- Da li bi se mnogo iznenadio kada bih ti rekao da je treći deo već napisan? Stvar je u tome što sam ja “Duhove prošlosti” napisao još 2012. Godine, a trebalo mi je pune tri da dođem do prvog izdanja. Za to vreme napisao sam “Glasove u tami” koji su možda najmračniji deo iz čitavog serijala. Kako sam prvi roman objavio dva puta (upravo zbog ilustracija i primamljivijeg izdanja), imao sam dovoljno vremena da krenem da radim na nastavcima. Ljudima to možda izgleda kao brz i lak proces, ali istina je da sam na “Severnoj kapiji” radio već nekih sedam godina. Što se tiče objavljivanja, neki plan je da godišnje izlazi po jedan deo, ali će to najiskrenije govoreći prvenstveno zavisiti od finansija. Stvaralački deo, posle ovoliko godina iskustva, zapravo je najmanji problema. 

Evo za kraj, možda je ovo malo prerano pitanje, ali jesi li razmišljao šta dalje nakon što se objavi poslednji deo iz serijala „Severna kapija“. Da li ćeš ostati u istom žanru ili ćeš odstupiti od njega?
- Imam nekoliko sitnijih ideja i jednu stvarno epsku, ali ih za sada nisam dovoljno razradio. Ono što u ovom trenutku mogu da ti kažem jeste da me pisanje za decu i mlade stvarno zabavlja i da uživam u čitavom procesu stvaranja romana jer moja maštovitost i kreativnost u tim trenucima nemaju granica. Sigurno je da ću nekada poželeti da promenim smer i da pišem isključivo za “odraslu publiku”, ali ne znam kada će se to tačno dogoditi ni koja će me tema dovoljno privući.

Ukoliko želite da naručite knjige iz serijala "Severna kapija", to možete da uradite preko facebook stranice "Severna kapija" ili sajta "Otvorena knjiga".

Recenziju knjige "Severna kapija: Duhovi prošlosti" možete pročitati na sledećem LINK-u.

Wednesday, October 25, 2017

RECENZIJA: Danijel Jovanović - "Severna kapija: Duhovi prošlosti"

Za knjigu Danijela Jovanovića „Severna kapija: Duhovi prošlosti“ slučajno sam saznao preko svoje koleginice Tamare i njenog portala „According to Tam“. Dovoljno da sam pročitao informacije: magija, veštice, slovenska mitologija da se zainteresujem.  Nisam se pokajao što sam nabavio primerak knjige, čitajući ispisane redove, imao sam utisak da sam se vratio u neko bezbrižno doba u kojem je sve bilo lakše.
Izdavačka kuća: Vrane, 2016.
Život trinaestogodišnje Suzane menja se iz korena kada dobije stipendiju jedne od najelitnijih škola u Evropi - "Severna kapija". Biće to put u mračnu avanturu kakvu nije mogla ni da nasluti. Vrlo brzo po dolasku, devojčica biva uvučena u tajne koje su zidine te škole čuvale vekovima. Misteriozne pojave progone nju i njene prijatelje i oni sve dublje ulaze u lavirint opasnosti i strave. Deca će saznati da ih je gotovo nemoguće zaustaviti. Suzana uz sve to, ulazi i u neku vrstu lične borbe koja će je zauvek promeniti. 

UTISCI:
Prvo što mi je zapalo za oko tokom čitanja, jeste sam način pisanja. Autor se zaista potrudio da vas svakom rečenicom uvuče sve više i više među zidine Severne kapije. Iako roman govori o trinaestogodišnjoj deci i jednoj od njihovih prekretnica u životu – odlasku od roditelja zbog školovanja (a na sve to dodajte i magična slovneska mitska bića), ovo delo mogu da čitaju svi uzrasti.

Velika sam pristalica knjiga koja obrađuju „magične teme“, tako da sam prezadovoljan onim što je Danijel uradio. Susreti sa lesnikom, morom, vešticom, drekavcem  kao i tumačenje simbolova i narodnih verovanja savršeno se uklopio u ovu predivnu priču koja već nakon nekoliko redova osvaja vaša srca. 

U knjizi postoji nekoliko tipičnih zapleta koji jednostavno pripadaju ovakvom žanru knjige. Moram da priznam da sam se na par trenutaka iznenadio raspletima kako se knjiga primicala kraju, koje nisam očekivao. Na nekoliko stvari nisam dobio odgovor (ili mi je promakao) ali verujem da će se to otkriti u nekom od narednih nastavaka, budući da je ovo planirano kao serijal od četiri dela. 

Što se tiče likova, Suzana je ta koja nosi knjigu na svojim leđima, ali ako mene pitate Lila je zakon. Ukoliko tražite objašnjenje, dovoljno je reći samo Lila, ako ni to nije dovoljno jasno, knjigu u šake i bacite se na čitanje, tada će vas biti sve jasnije!

Ono što pruža jedinstvenu notu ovom romanu su ilustracije Aleksandre Jevtović. Počevši od  korica, svako novo poglavlje ima svoju ilustraciju koja jednostavno ostavlja bez daha. 

ONO ŠTO MI SE NIJE SVIDELO:
Za ovu knjigu nemam zamerki. Sve je na svom mestu, sve se sklapa u jednu celinu koja vas uvlači u potpuno nepoznati svet, koji svakim pročitanim redom sve više upoznajete. Ali, (da uvek to postoji ali) ako bi baš cepidlačio jedina sitnica koju sam upamtio tokom knjige, a koja mi je malo zasmetala (ne previše) je plakanje. Mislim da je polovina likova barem jednom u knjizi pustila suzu (posebno u poslednjem delu knjige). Svo to plakanje je opravdano, ali eto to je detalj koji bih izdvojio da mi je na neki način „zasmetao“

Prvo izdanje knjige
KORICE:
Prvo izdanje romana mi se ne dopada, ne mogu da kažem da je ružno, jer opet na neki svoj način objašnjava radnju romana, ali nimalo privlačno ne izgleda. Prvo izdanje romana je radilo Društvo za afirmaciju kulture "Presing" iz Mladenovca.  Sa drugim izdanjem i koricama, u ilustraciji već pomenute genijalne Aleksadre, sve to izgleda mnogo bolje, baš onako kako to ova knjiga i zaslužuje. 

OPŠTI UTISAK / OCENA:
Drugi deo serijala „Severna kapija: Glasovi u tami“ je izašao i jedva čekam ga se dokopam. Ukoliko želite da uživati u svakoj ispisanoj reči, ovo je prava knjiga za vas. Ogromna topla preporuka. Lepo piše na pozadini knjige: "Severnu kapiju" možda možete ispustiti iz ruku, ali ona neće vas", što je potpuno istinito. Kao što bi rekli u školi: „Odlično, sedi, petica velika kao vrata.“

OCENA:  5 / 5